Još jedan susret, koraci u snijegu,
I ruka neka već je pored mene,
Jer neprestano mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene.
U mojoj sobi ostaješ do jutra,
A sad su noći ledene i plave,
Pričaš o svemu što nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave.
Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju,
Gasimo svijetlo, ti zatvaraš oči,
I priča nam se tako bliži kraju.
Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan,
Djevojke za jedan dan,
Za dan.
Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan,
Djevojke za jedan dan,
Za dan.
Otad te viđam mnogo, mnogo puta,
Na trgu, plesu, u nekoj kavani,
I želio bih makar pet minuta
Da ti se javim, da budemo sami.
Govorio sam, već je bilo kasno,
O našoj davno zamišljenoj sreći,
I vidio sam, vidio sam jasno,
Da mi ne želiš ništa više reći.
Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu,
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu.
Volio sam, sada znam,
Djevojku za jedan dan,
Djevojku za jedan dan,
Za dan.
Volio sam, sada znam,
Djevojku za jedan dan,
Djevojku za jedan dan,
Za dan.