Sa svih strana mi podmeću kao
Kako sam ja zapravo pjesnik.
Pa, molim te !
Nameću mi brojna izdanja,
Poetsko-grafičke mape,
Portretiraju,
Upisuju zle, dobre i lažne ocjene,
U koje je za ne vjerovati.
Za pomrčine, u Ministarstvu straha,
Pod okriljem noći,
Dogovaraju kako me ukoričiti,
Pače ukočiti,
Pače ukrotiti,
Prevode me, privode, predvode i izdaju.
Dočim nježne gojenice
Zahtijevaju posvetu na crnoj knjizi Padova
Za svoje kraljice majke.
Ovi mi pak navlače španjolske čizme
Da u negvah ter uzah prezimim
I priznam kako jesam,
A ja na tezulji između apsoluta i ništice
Ne znam kuda bih i kamo
Sa svojim zajebanim rukopisom.