Nemoj poći sad,
Jer se može sve,
Sve zaboraviti,
Svaki prazan sat
Što nas razdvaja
Bit će sutra već
Negdje ostavljen
I zaboravljen.
Izgubljen je dan,
Ali tu je novi,
Mnogo novih još,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad.
Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star,
Ima suhog tla što odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj,
A kad dođe noć kao luč je svod
I crvenilo se s crnim vjenča tada,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći, ne,
Nemoj poći sad.
Nemoj poći sad,
Neću plakati
Ni govoriti,
Tu ću stati nijem
Da te gledam samo,
Da ti čujem glas,
Da ti slušam smijeh.
Pusti me da bar
Budem tvoja sjena,
Tvoje ruke sjena,
Tvoje sjene sjen,
Sjena tvoga psa,
Tek da nisam sam,
Nemoj poći sad,
Nemoj poći sad