Vraća mi se okus, kao poslije bolesti,
Strah me kad se sjetim kuda me to moglo odvesti.
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati.
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati.
Otkako te ne volim
Opet noću kišilo je,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše,
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude - kol'ko će to trajati,
Može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati ?
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku,
Prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu.
Otkako te ne volim
Opet noću kišilo je,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše,
Otkako te ne želim,
Otkako te ne volim.