Učinila si, srce moje,
Što nisu znale druge žene,
Od prvog dana, prve smjene,
Ti si ko vojnik stala uz mene.
Ja nisam znao zlatne oči
I nisam sreo svijetlog lica,
Dok nisi plaho prišla meni
I postala mi suložnica.
Jer mislio sam, kakva iskustva,
Da nisi stvarna, da si sjena,
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena.
Sad iza nas su godine divlje
I iza nas je bezumna hajka,
Prašnjavi puti, morske milje,
Jer mi smo danas otac i majka.
Nama je uvijek bilo svejedno
Da li smo na dnu il' na vrhuncu,
Dok moje lice Mjesec gleda
Tvoje je okrenuto Suncu.
Jer mislio sam, kakva iskustva,
Da nisi stvarna, da si sjena,
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena.
Ona me opet diže i hrabri
I moje vječne rane vida,
Sad nam je lakše, sad nam je ljepše,
Otkad smo smjerni baka i dida.