Sjedio sam s drustvom na terasi
I ona je bila medu nama
Jedan susret dovoljan je bio
Da zaborav traje godinama
Zbog Mirjane, zbog crne kose njene
Danima sam ludovao, nocima je zvao,
I plakao zbog Mirjane
Ljetna noc je padala polako
U modi je bila boja zuta
Crne kose, oci joj ne pamtim
Sjedila je meni preko puta
Kada sam je pratio do kuce
Na pocetku nista nije htjela
Pricala je kako ima momka
Na kraju me ipak zavoljela