Donose vino domace,
prozori tvoji zaspat ce,
ne spustaj kad te nazovem,
sta cu, moram.
Poneki osmjeh slagat cu,
poneku srecu odglumit cu
i sve se lazem proci ce,
a znam da nece.
Sta ti je vrijeme donjelo,
il' bolje, sta je odnjelo,
otkako nismo zajedno,
al svejedno.
Sve da se nebo otvori
i padnu zvijezda grozdovi
ni jedna od njih, Natasa,
nije nasa.
Negdje na dnu srca,
duboko u meni,
nesto me tjera tebi kao zeni.
Negdje na dnu srca,
nesto me veze
i sto sam stariji bit ce mi sve teze.