Avlija, i stara zardjala kapija
u mome snu zaskripi
probudi me, podsjeti me
da si mila kroz nju nekad prolazila.
Kajsija, tuzno se usred baste savija
nema za kog´ da raste
Holandija sve hladnija
mnogo vrata nijedna kapija.
Moja je kuca na prodaju
ovdje me ljudi ne poznaju
srce mi kaze: Sve daj
nije ti to zavicaj.
Sjecanje na tebe dolazi
tvoja me suza ponalazi
reci mi: Dodji i kraj
vrati me u zavicaj.
Desi se ponesto lijepo ovdje
ne traje ni sutra do popodne
osjetim te na ramenu
kao opet me ljubis al´samo u snu.
Carlija, vjetar sa juga
pa se prenosi u meni neka tuga
Holandija sve hladnija
mnogo vrata nijedna kapija.