Bje?e to u vrijeme davno,
Sleti zmaj iz guste tame,
Tko zna za?to, jednostavno,
Stade gutat krasne dame.
?deronja je bio velik,
U jalov se poso dao,
I ?elucem kao ?elik
Evo ?to je progutao :
Senjoritu Fiamettu, donnu Juliju Padettu,
Opaticu Agripinu, signorinu Farnarinu,
Donnu Luciju di Roma, pet sestara iz Avignona
I jo? tristo trinaest dama,
Sasvim nepoznatih vama.
No odjednom, gledaj vraga,
Grof Tedesco, vitez ljut,
Pri?unja se lijepo straga
I zakr?i zmaju put.
Prekolje ga kao jagnje,
Ali jao ! ; u isti sat
Izi?u na svjetlo danje
I padnu mu sve za vrat :
Senjorita Fiametta, donna Julija Padetta,
Opatica Agripina, signorina Farnarina,
Donna Lucija di Roma, pet sestara iz Avignona
I jo? tristo trinaest dama,
Sasvim nepoznatih vama.
Jadni zmaj, jo? prepun strave,
Vide?' grofa u ?to nagli,
Skupi ruke, noge, glave,
Pljunu dolje i odmagli.
Jadni grof od ?asa toga
Cijelo vrijeme svoje trati
Tra?e?' zmaja nestaloga
S opro?tenjem da mu vrati :
Senjoritu Fiamettu, donnu Juliju Padettu,
Opaticu Agripinu, signorinu Farnarinu,
Donnu Luciju di Roma, pet sestara iz Avignona
I jo? tristo trinaest dama,
Sasvim nepoznatih vama !