Letjeli smo na trapezu,
Letjeli smo svak na svome,
Dr?ali smo se za ruke
Jer se krila lako lome.
Letjeli smo godinama
I nikad nismo, nismo pali...
?ivjeli smo iznad ljudi,
U ljubav smo vjerovali.
Jedne ve?eri sred buke ti me nisi prepoznala,
Pru?io sam tebi ruke, ti mi ruke nisi dala.
Otad padam kao kamen, prema zemlji, prema moru,
Zavr?it ?e moji snovi u dubini, u ponoru.
A ti gore u visini
Nosi? samo strah i jezu,
Jer si ostala bez to?ke,
Jer si sama na trapezu !