Raznesene valima i vjetrom
Tu su tople ruševine ljeta,
Na rubu napuštenog mora
I jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema, ničeg nema
Od tebe, od mene.
Ostala je samo prazna kuća,
Malo stvari ljetovanja našeg,
Na stolu novine još leže
Sa nekim datumima jula,
Naša ljubav sad se ruši
Kao pješčana kula.
Al' još sam uvijek ovdje, još zagledan u more,
Na vratima vile u kojoj tuga spava,
A kiše su se slile u cvjetove agava
I ljetu je kraj.
Od vremena poezije i mira
Ostala je samo pusta kuća,
U noći okrenuta moru,
Sad čeka ljubavnike nove,
Ničeg nema, ničeg nema
Od tebe, od mene
U njoj
U njoj.