I opet jesen. Duga zagrebacka kiša, tramvaji i prolaznici. Nikoga u sobi.
Nekoga smo voljeli, jednog dana nas je jedva prepoznao.
Predvečerje, samo sjene na ulici. Možda će se sve ponoviti.
Kako se zvala, to nije važno -
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina.
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima.
Možeš je naći kad god zaželiš,
U mračnom discu ili na žuru,
Spremna da s prvim tko joj se javi
Krene u novu avanturu.
Poći će s tobom, dok večer pada,
Ilicom bučnom do "kafića",
Al' uzalud se, stari moj, nadaš,
Uvijek se ista ponavlja priča.
Voliš je makar odavno znaš
Da je i tvoji "frendovi" vole,
Svi ćete je sutra u isto vrijeme
Čekati na Zdencu poslije škole.
I svaki od vas dobit će nešto -
Poljubac, pogled, možda i više.
U dugoj šetnji poslije kiše
Ona će svakom lagati vješto.
Kako se zove, to nije važno -
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina.
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima.
Prolaze dani, godine, ljeta,
I tvoja mala već je na glasu,
Sad je u Gradskoj ili Palaceu,
U žamoru velikog svijeta.
Pozdravljaju je čudni ljudi,
Odlaze s njom, ti ne znaš kamo,
Usput te pita kao da se čudi :
"Hmm, mi se odnekud znamo ?"
I svaki od njih dobit će nešto -
Poljubac, pogled, možda i više.
U ludoj vožnji poslije kiše
Ona će svakom lagati vješto.
Kako se zvala, to nije važno -
Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina.
U svakom kvartu živi bar jedna
Djevojka koja pripada svima.
I opet jesen, duga zagrebačka kiša. U predvečerje, tramvaji, prolaznici
Nikoga u sobi