Vjenčanja biti neće jer tako želi ona,
Ne šaljite mi cvijeće i neka šute zvona.
U bijelome će stati, od mene lice skriti,
I samo ja ću znati - vjenčanja neće biti !
O šuti, srce, šuti ! Ne kucaj tako glasno,
Jer ona će te čuti, a sada već je kasno.
Ja ništa neću reći, jer čemu da se nadam,
Ja samo znam da padam u ponor od svih veći,
Ni poljupca na kraju, nek drugome ga daju,
Ja više neću kriti - vjenčanja neće biti !
Vjenčanja biti neće jer tako želi ona,
Zaustavite zvona pod kišom koja teče,
Pod kišom koja peče, i oči ko da plaču,
I gase zadnje svijeće na svadbenom kolaču.
O šuti, srce, šuti ! Ne kucaj tako glasno,
Jer ona će te čuti, a sada već je kasno.
Ja ništa neću reći, jer čemu da se nadam,
Ja samo znam da padam u ponor od svih veći,
Ni poljupca na kraju, nek drugome ga daju,
Ja više neću, neću kriti - vjenčanja neće biti !